| Abstract | Pojmovno i teorijsko određenje obitelji seže u područja različitih društveno-humanističkih znanosti. Definicije su višestruke te ih možemo podijeliti na inkluzivne, normative, situacijske (praktične) i teorijske. U ovom radu polazišna definicija je ona Konvencije o pravima djeteta (1989) koja određuje obitelj kao temeljnu društvenu zajednicu koja predstavlja prirodnu sredinu za razvoj svih njezinih članova, a osobito djece. Obitelj je primarni socijalizacijski milje koji utječe na psihosocijalno funkcioniranje svih njezinih članova. U tom pogledu, obitelji u visokom riziku, obitelji s višestrukim ili kompleksnim problemima/potrebama, obitelji s iskustvom višestrukih teškoća samo su neki od naziva koje koriste stručnjaci kako bi identificirali one obitelji koje su suočene s određenim problemima psihosocijalne prirode. Procjena jest prva karika tretmana te kao takva predstavlja prvi, ali nikako manje bitan dio procesa planiranja podrške, pomoći i zadovoljavanja potreba pojedinih članova i obitelji kao cjeline. Proces procjene nije sam sebi svrha te se njegov konačan rezultat očituje u predlaganju i izradi plana intervencija usklađenih s prethodno procijenjenim potrebama obitelji. Prilikom procjene, ali i planiranja i provedbe tretmana potrebno je uključiti cijelu obitelj, a ne samo pojedine članove. Dakle, naglasak je na sveobuhvatnom, holističkom i sistemskom pristupu kako bi se uzele u obzir specifične potrebe te obiteljski rizični i protektivni čimbenici. Takav pristup podrazumijeva kombiniranje metoda i tehnika tijekom procjene rizika, snaga i svih drugih okolnosti djeteta/mlade osobe s problemima u ponašanju i njegove obitelji. Nužno je obuhvatiti višestruke perspektive i poštivati načelo participacije korisnika u svim fazama - od procjene, planiranja do provedbe intervencija i provjere njihove učinkovitosti. Izbor i primjena metoda i tehnika procjene potreba obitelji, ovisi o brojnim kriterijima i okolnostima. Rad s obitelji je stoga fleksibilan, osjetljiv i metodološki složen.
Cilj ovog rada je, konceptualno gledano, navesti i opisati ključna obilježja procesa procjene obitelji kao sustava te specifičnih, primarnih (ključnih) i sekundarnih (komplementarnih) metoda i tehnika procjene potreba, rizika i snaga obitelji. U radu će biti predstavljena konkretna područja procjene obitelji te neki od instrumenata procjene obitelji kao sustava i obiteljski/grupni intervju kao tehnika procjene. |
| Abstract (english) | Conceptual and theoretical determination of the family extends to various fields of social and humanistic sciences. There are multiple definitions that can be divided into inclusive, normative, situational (practical) and theoretical. In this paper, the main definition that will be used is that of the Convention on the Rights of the Child (1989), which defines the family as a fundamental social community that represents a natural environment for the development of all its members, especially children. The family is the primary socialization milieu that affects the psychosocial functioning of all its members. In this regard, at-risk families, families with multiple problems or complex problems and needs, families which are experiencing multiple difficulties are just some of the names that experts use to identify the families that are faced with certain problems of a psychosocial nature. Assesment is the first link of threatment, but even tough it is first it is not any less important part of the support and help planning process and meeting the needs of individual members and the family as a system. The assesment process is not independent, and its final result is reflected in the proposal and development of an intervention plan aligned with the peviously assessed family needs. During the assessment, but also planning and implemeting treatment, it is necessary to involve the whole family, not just individual members. Therefore, the emphasis is on a compprehensive, holistic and systemic approach in order to take into account specific needs, family risk and protective factors. This kind of approach implies combining methods and techniques during the assesment of risk, strenght and all other circumstances of the child/young person with behavioral problems and his family. It is necessary to include multiple perspectives and respect the principle of user participation in all phases – from assesment, planning to implementation of interventions and verification of their effectiveness. The choice and application of methods and techniques for assesing family needs depends on numerous criteria and circumstances. Working with families is therefore flexibile, sensitive and methodologically complex process.
The aim of this paper, conteptually, is to state and describe the key features of the family as a system assesment process and specific, primary and secondary (complementary)methods and techniques for assesing family needs, risk and strenghts. This paper will present specific areas of family assesment, some of the family as a system assessment instruments and family/group interview as an assessment technique. |
