| Abstract | Definicija dvojezičnosti nije jedinstvena, a vremenom se razgranala zbog čega danas postoji i termin okomita dvojezičnost. Okomita dvojezičnost vrsta je dvojezičnosti kod koje govornik vlada dvama idiomima nekog jezika, najčešće svojim mjesnim i standardnim idiomom. S obzirom na to da se vodoravna dvojezičnost već dulji period promatra u pozitivnom svjetlu, ovaj
pregledni diplomski rad usmjeren je na pitanje mogu li se i u okvirima okomite dvojezičnosti pokazati određene prednosti kao što je to slučaj kod vodoravne dvojezičnosti. Cilj je ovog preglednog rada osvrnuti se na složenost pojma okomite dvojezičnosti te sumirati njezine glavne značajke iz dostupne literature koja se bavi ulogom okomite dvojezičnosti u nekim od aspekata
čovjekovog komunikacijskog ili jezično-govornog funkcioniranja s naglaskom na izvršne funkcije, rječnički razvoj i pragmatiku koje ujedno predstavljaju i tri glavne domene ovoga rada. U radu su predstavljena dosadašnja istraživanja temeljena na sličnosti s vodoravnom dvojezičnošću te provedena na ispitanicima koji su govornici u jezičnim situacijama diglosije, dvodijalektalnosti i izloženosti dvama naglascima. Navedeni su koncepti bliski, ali razlike među njima postoje, stoga i nazivlje koje autori rabe u svojim istraživanjima nije jedinstveno niti sustavno. S obzirom na to da neka od prikazanih istraživanja govore u prilog prednosti okomito dvojezičnih ispitanika, a neka o izostanku prednosti koja bi proizašla iz njihove okomite dvojezičnosti u okviru
iste domene, ali i među svim trima domenama, ne može se reći da je odgovor na pitanje prednosti okomite dvojezičnosti jednoznačan. Rezultati istraživanja u nekim su slučajevima oprječni te je u tumačenju važno u obzir uzeti njihovu metodologiju.
Što se tiče izvršnih funkcija, najviše je istraživanja o izvršnoj kontroli, a oni daju oprječne rezultate. U domeni pragmatike, najviše se ispituje razumijevanje pragmatike i ironije, pri čemu je pokazan izostanak prednosti okomito dvojezičnih ispitanika. Što se tiče rječnika, istraživanja o veličini rječnika imaju oprječne rezultate, dok se pri prepoznavanju poznatih riječi kod okomito
dvojezičnih ispitanika pokazuje izostanak prednosti, a prednost u učenju novih riječi. Rad završava diskusijom koja služi kao komentar na korisna, do sada nepoznata zapažanja ili smjernice za buduća potencijalna istraživanja, kliničku praksu i obrazovne svrhe, a koja proizlaze iz prikazanih istraživanja. |
| Abstract (english) | The definition of bilingualism is not unique and has expanded over time, which is why today there is a term vertical bilingualism. Vertical bilingualism is a type od bilingualism in which the speaker uses two idioms of a same language, most often it's local and standard idiom. Given that horizontal bilingualism has been viewed in a positive way for a long time, this review article focuses on the question whether certain advantages can be shown within the framework of vertical bilingualism as well. The aim of this review article is to reflect on the complexity of the vertical bilingualism concept and to summarize it's main features found in available literature. The literature that was used talks about a role of vertical bilingualism in some of the aspects of human communication or language-speech functioning with an emphasis on executive functions, pragmatics and vocabulary. Those three also represent three main domains of this paper.
The paper presents previous research based on similarities with horizontal bilingualism conducted with participants who are speakers in linguistic situations of diglossia, bidialectalism and two accent exposure. The concepts mentioned here are similar, but still there are differences between them, therefore the terminology used by authors in their research varies.
Since some of the research presented here speaks in the vertical bilingualism favor and some of them in absence of it, it cannot be said that the answer to the question of it's advantage is simple. Some of the results shown in the research are contradictory so it is important to take their metodology into account when interpreting. Most of the research about executive functions is on executive control, and they provide conflicting results. In the domain of pragmatics, the most examined of all is understanding of pragmatics and irony, where the absence of vertical bilingualism advantage was shown. As for the vocabulary, research of vocabulary size gives conflicting results as well as shows advantage in recognizing familiar words and absence of it in learning new words. The paper ends in a discussion that comments on useful observations not known by now or guidelines for future research, clinical practice and education that resulted from the presented research. |
