Abstract | Na području Hrvatske malo je studija koje se bave istraživanjem perspektive udomljene djece u kontekstu zadovoljstva životom. Štoviše, pri istraživanju udomiteljstva najveći je fokus na perspektivi udomitelja i stručnjaka. Stoga ovaj rad nastoji istražiti perspektivu udomljene djece. Cilj ovog istraživanja bio je dobiti uvid u zadovoljstvo životom udomljene djece u Hrvatskoj općenito te po raznim životnim područjima (smještaj, interpersonalne veze, škola, slobodno vrijeme, financijski status, odnos prema budućnosti, fizičko i mentalno zdravlje, slika o sebi te sustav skrbi). U istraživanju je sudjelovalo 12 mladih u dobi od 14 do 20 godina, koji su smješteni u udomiteljske obitelji. Podaci su se prikupljali kvalitativnom metodom fokus grupa, a pri analizi je korišteno kodiranje. U procesu analize definirano je 6 tema: (1) Doživljaj zadovoljstva životom; (2) Područja života kojima su udomljeni mladi zadovoljni; (3) Područja života kojima udomljeni mladi nisu zadovoljni; (4) Upoznatost sa svojim pravima; (5) Preporuke za promjene u pravnom i obrazovnom sustavu i sustavu skrbi; te (6) Ključni uvjeti za osiguravanje zadovoljstva životom udomljene djece. Udomljena djeca i mladi obuhvaćeni ovim istraživanjem kao najbitniju determinantu zadovoljstva životom označavaju interpersonalne veze, a kao ostale bitne determinante navode mentalno i fizičko zdravlje te samoostvarenje u vidu postizanja željenih ciljeva. Mladi su navodili kako su generalno zadovoljni svojim životom, a najzadovoljniji su smještajem i interpersonalnim vezama koje ih okružuju. Posebno su izražavali privrženost udomiteljima i udomiteljskim obiteljima te svojim prijateljima. S druge pak strane, najveće nezadovoljstvo iskazivali su odnosom s biološkom obitelji, životom u školi te funkcioniranjem sustava skrbi. Naglasili su da je ključno da se udomljenu djecu uključi u stvaranje politika ali i u donošenje odluka vezano za njihove konkretne slučajeve unutar sustava skrbi, pogotovo kad je riječ o održavanju odnosa s biološkom obitelji. Naposljetku, otkrivena je i potreba za širenjem mreže podrške udomiteljima i udomljenoj djeci te općenito potreba za dodatnim istraživanjem perspektive navedenih populacija. |
Abstract (english) | There is a small number of studies that aim to reseach foster children's view on the subject of life satisfaction in Croatia. Moreover, when researching life satisfaction in foster care the focus is mainly on foster parents and social workers. However, this study aims to shed light on the perspective of the foster children regarding general life satisfaction and satisfaction with different aspects of life (accomodation, interpersonal relationships, school-life, free-time, financial status, future, physical and mental health, self-concept and care system). The sample consisted of 12 young people, aged from 14 to 20, who were curently living in the foster care. Qualitative method of focus groups was used to gather data which was then coded. 6 topics emerged from the analysis: (1) Experience of life satisfaction; (2) Aspects of life which are satisfactory to foster children; (3) Aspects of life which are not satisfactory to foster children; (4) Familiarity with one's rights; (5) Recommendations for legal, educational and care system; (6) Crucial conditions for ensuring life satisfaction of foster children. Foster children who participated in this study indicated that interpersonal relationships are the most important in maintaining life satisfaction, alongside mental and physical health and self-actualisation. Furthermore, young people alleged that they were generally satisfied with their life, especially with the aspects of accomodation and interpersonal relationships. They expressed attachment to their foster parents and foster families, but also their friends. In contrast, young people in foster care were least satisfied with their relationship with the biological family, with school life and with the system of care. They also emphasised the importance of foster children's participation when it comes to creating a policy, but also in decision making regarding to their case in the care system, especially when it comes to maintaining contact with the biological family. Finally, the need for expanding the services in the support network for foster parents and foster children was found, as was the general need for further research regarding perspectives of forementioned groups. |