| Abstract | Transition is a concept that implies change and movement (Patton and Kyung Kim, 2016). In relation to education, transition can be defined as moving from one position, stage, school or environment to another (Riches, 1996). Life is full of transitions: starting school, entering puberty, leaving school, getting a first job, leaving home, retiring, and so on. Many transitions are related to family life - such as marriages, births, remarriages and deaths (Hutchinson, 2008). For students who are in school, change and movement occur throughout their school careers. Making far- reaching life decisions and passing through transitions to new roles explain why the transition to young adulthood has been put forward as the most stressful life stage (Dornbusch, 2000).
The objective of this study is related to adolescents with disabilities and their personal experience in specific social context, during the period when they transition from one way of life to another. This research aimed to understand the meaning that a group of young people with disabilities in the transitional period, from primary to secondary school, gave to their life in a social welfare institution and how they envisioned future in everyday life.
The focus was on interpreting the meaning of their everyday experience. To gain a deeper understanding of how adolescents with disabilities see their lives and what meaning they attach to certain events within a specific situation, the transition from primary to secondary school, a qualitative methodology was used: a semi-structured interview with adolescents with disabilities and a focus group of professionals.
The research involved 19 adolescents with different types of disabilities (intellectual disabilities, emotional problems, and behavioural issues) who attend a special institution and receive primary education according to a special curriculum for children with disabilities. These adolescents are in day/week or permanent residential care, living in a student dormitory.
The focus group consisted of 9 professionals who worked with adolescents with disabilities on a daily basis (the previously mentioned primary group of participants). The focus group recorded the views and opinions of the professionals on the kind of support they provide to adolescents with disabilities during the transition period.
Inductive thematic analysis was used to analyze the data (Braun and Clarke, 2006).
The analysis of this research indicates that adolescents with disabilities receive support in the transitional period, but that it is still not sufficient. Although professionals are involved in the preparation of the transition period, the adolescents themselves express different attitudes and feelings towards the transition to secondary school. The period itself is characterized by still a lot of unanswered questions and unknowns about the future life for adolescents with disabilities.
This research provides an opportunity for the voice of adolescents with disabilities to be heard, allowing them to become active participants in the decision-making process. The recommendations that may be useful in defining transition policies and developing and implementing new evidence-based strategies and measures include: (1) carefully planning the transition period, (2) enabling a participatory active role for adolescents with disabilities, and (3) ensuring appropriate support through informing and preparing adolescents to know what to expect from future steps in their lives.
Furthermore, this research makes a significant contribution to: (1) understanding the transitional period of young people with disabilities in Croatia and (2) contributes to the empowerment of people with disabilities in realizing their needs and rights by promoting the importance of the user's perspective and the contribution of their life experience, and (3) may represent an encouraging model for further similar and important research on the transitional period of adolescents with disabilities. |
| Abstract (english) | Tranzicija je koncept koji podrazumijeva promjenu i kretanje (Patton i Kyung Kim, 2016). U odnosu na obrazovanje, tranzicija se može definirati kao prelazak s jedne pozicije, faze, škole ili sredine na drugu (Riches, 1996). Život je pun prijelaza: polazak u školu, ulazak u pubertet, napuštanje škole, pronalaženje prvog posla, odlazak od kuće, odlazak u mirovinu i tako dalje. Mnogi prijelazi povezani su s obiteljskim životom – poput brakova, rođenja, ponovnih brakova i smrti (Hutchinson, 2008). Za učenike koji su u školi, promjene i kretanja događaju se tijekom njihove školske karijere. Donošenje dalekosežnih životnih odluka i prolazak kroz prijelaze u nove uloge objašnjavaju zašto je prijelaz u mladu odraslu dob istaknut kao najstresnija životna faza (Dornbusch, 2000).
Cilj ovog istraživanja odnosi se na adolescente s teškoćama u razvoju i njihovo osobno iskustvo u određenom društvenom kontekstu, razdoblju u kojem prelaze iz jednog načina života u drugi. Ovim istraživanjem željelo se razumjeti značenje koje je skupina mladih s invaliditetom u prijelaznom razdoblju, iz osnovne u srednju školu, davala svom životu u ustanovi socijalne skrbi te kako su vidjeli svoju budućnost u svakodnevnom životu. Fokus je bio na tumačenju značenja njihovog svakodnevnog iskustva. za detaljnije razumijevanje kako adolescenti s teškoćama u razvoju vide svoj život i kakvo značenje pridaju pojedinim događajima unutar konkretne situacije, prijelaz iz primarnog u srednje škole. Korištena je kvalitativna metodologija: polustrukturirani intervju s adolescentima s teškoćama i fokus grupa stručnih djelatnika.
U istraživanju su sudjelovale dvije skupine sudionika: adolescenti s teškoćama u razvoju smješteni u posebnoj ustanovi Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike i stručni djelatnici iz te ustanove.
Sudjelovalo je 19 adolescenata s različitim vrstama teškoća (intelektualne teškoće, emocionalni problemi i problemi u ponašanju)pohađaju posebnu ustanova, a osnovno obrazovanje po posebnom nastavnom planu i programu za djecu s teškoćama u razvoju koja su na dnevnom/tjednom ili stalnom smještaju, borave u učeničkom domu..
Fokus grupu čine 9 stručnih djelatnika koji su svakodnevno radili s adolescentima s teškoćama (ranije spomenuta primarna skupina sudionika). Fokus grupa bilježila je stavove i mišljenja stručnih djelatnika o tome kakvu podršku pružaju adolescentima s teškoćama u razvoju u razdoblju tranzicije.
Za analizu podataka korištena je induktivna tematska analiza (Braun i Clarke, 2006).
Nalazi istraživanja ukazuje da adolescenti s teškoćama u razvoju dobivaju nedostatnu podršku u prijelaznom razdoblju. Stručni djelatnici su uključeni u pripremu perioda prijelaza, a adolescenti iskazuju različite stavove i osjećaje prema prijelazu u srednju školu te ga karakteriziraju kao period u kojem imaju neodgovorenih pitanja i nepoznanica o budućem životu.
Ovo istraživanje daje priliku da se glas adolescenata s teškoćama u razvoju čuje kako bi bili u prilici postati aktivni sudionici u procesu donošenja odluka. Preporuke koje mogu biti korisne u definiranju tranzicijske politike te izradu i provedbu novih strategija i mjera utemeljene na dokazima uključuju: (1) pažljivo planirati prijelazno razdoblje, (2) omogućiti participativnu aktivnu ulogu adolescenata s teškoćama u razvoju (3) osigurati odgovarajuću podršku kroz informiranje i pripremu adolescenata da znaju što mogu očekivati od budućih koraka u svom životu.
Također, ovo istraživanje daje značajan doprinos za: (1) razumijevanje tranzicijskom razdoblju mladih s invaliditetom u Hrvatskoj i (2) pridonosi osnaživanju osoba s invaliditetom u ostvarivanju njihovih potreba i prava promicanjem važnosti korisnikove perspektive i doprinosom njihovog životnog iskustva te (3) može predstavljati ohrabrujući model za daljnja slična i bitna istraživanja o prijelaznom razdoblju adolescenata s teškoćama u razvoju. |
