| Abstract | Razvojem dječje psihologije, krajem 19. i početkom 20. stoljeća razvija se interes za procjenu djetetovog crteža. Kroz crtež, različitim linijama, oblicima, simbolima i bojama dijete izražava svoj unutrašnji svijet. Velik broj stručnjaka smatra da su dječji crteži zbog svoje spontanosti i prirodnosti, valjan prikaz njegovih unutarnjih stanja i psiholoških karakteristika. U kontekstu procjene, dječji crteži se najčešće koriste kao indikatori intelektualnog razvoja te opće emocionalne prilagođenosti djeteta, a uglavnom se temelje na crtežima ljudske figure, osobito ako je sposobnost verbalne komunikacije smanjena. Kroz crtež se također procjenjuje ličnost, motorička zrelost, koordinacija pokreta i snalaženje u prostoru.
Tema ovog diplomskog rada razrađena je na nekoliko temeljnih tematskih područja. U prvom dijelu govori se o likovnosti te što ona predstavlja za dijete; prvenstveno igru, oblik komunikacije, komunikacije koja je ponekad ispred riječi, a u suštini je odraz djetetova razvoja. Zatim slijedi dio o djeci s teškoćama u razvoju, ističe se važnost ranog prepoznavanja, važnost procjene te rane intervencije koja prema istraživanjima nažalost u velikom broju ne obuhvaća veliki broj djece s teškoćama u razvoju, a jako je važna zbog intenzivnog razvoja i najveće mogućnosti rehabilitacije u najranijoj dobi. Treći dio je posvećen razumijevanju povezanosti likovnosti kroz sve razvojne domene; motorički razvoj, kognitivni razvoj te socio-emocionalni razvoj. U četvrtom dijelu su predstavljene razvojne faze dječjeg crteža. Sve navedeno je zapravo uvod u bolje razumijevanje glavnog dijela, u kojem se konkretno govori o dijagnostici putem crteža; procjeni intelektualnog razvoja, procjeni vizuo-motoričkog funkcioniranja te procjeni osobina ličnosti i emocionalne prilagođenosti, kroz različite testove, a najprimjenjivaniji u praksi su Goodenough test te Bender - Geštlat test. Raznim istraživanjima provjeravale su se metrijske karakteristike spomenutih testova, a i vjerodostojnost procjena kod različitih teškoća u razvoju poput usporenog intelektualnog razvoja, ADHD-a, autizma ili specifičnih teškoća u učenju. Procjena putem crteža, putem testova ili uviđanjem odstupanja od razvojne razine može pružiti dobar izvor informacija stručnjacima te usmjeriti ka detaljnijoj procjeni i potrebnoj daljnjoj intervenciji. |
| Abstract (english) | With the development of child psychology, in the late 19th and early 20th centuries, an interest in assessing a child's drawings developed. Through drawings, by using different lines, shapes, symbols and colors, a child expresses his inner world. A lot of experts believe that, due to their spontaneity and naturalness, drawings are a valid representation of a child’s internal states and psychological characteristics. In the context of assessment, children's drawings are most commonly used as indicators of intellectual development and general emotional adaptation of the child, and are mainly based on drawings of human figures, especially if the ability to verbally communicate is impaired. The drawings are also used to evaluate personality, motor maturity, movement coordination and spatial recognition.
The topic of this thesis is elaborated over several basic thematic areas. The first part discusses visual art and what it represents for the child; primarily play, a form of communication, and communication that is sometimes ahead of words and is essentially a reflection of a child's development. Then, follows a section on children with disabilities, with an emphasis on the importance of early recognition and the significance of assessment and early intervention, which according to research unfortunately largely does not include a lot of children with disabilities, but this is very important because of the intensive development and greatest possibility of rehabilitation at the earliest age. The third part is devoted to understanding the connection between visual art across all development domains; motor development, cognitive development, and socio-emotional development. The fourth part presents the developmental stages of children’s drawings. All of the above is in fact an introduction to allow for a better understanding of the main part of the thesis which specifically talks about diagnostics through drawings; the assessment of intellectual development, the assessment of visual-motor functioning, and the assessment of personality traits and emotional adjustment through various tests, with the Goodenough test and the Bender-Gestalt test being the most used in practice. Various studies have examined the metric characteristics of these tests, as well as the plausibility of assessment of various developmental disabilities such as slow intellectual development, ADHD, autism, or specific learning disabilities. Assessment through drawings, tests, or discernment of deviations from the developmental level can provide a good source of information for professionals and direct them to a more detailed evaluation and further intervention required. |
