| Abstract | Temeljni cilj ovog diplomskog rada je utvrditi razinu profesionalnog sagorijevanja pomoću specifičnog aspekta sagorijevanja – iscrpljenosti, razlike u iscrpljenosti s obzirom na dob, područje rada, dužinu radnog staža općenito i na sadašnjem radnom mjestu, tip kućanstva i prisutnost djece u obitelji te utvrditi odnos između iscrpljenosti i broja te vrste proživljenih nepovoljnih iskustava u djetinjstvu socijalnih pedagoga. Podaci dobiveni u ovom istraživanju prikupljeni su u sklopu istraživanja Otpornost stručnjaka različitih profesija koje je nastalo u suradnji stručnjaka s Edukacijsko – rehabilitacijskog fakulteta i stručnjaka iz drugih institucija. Podaci dobiveni u ovom istraživanju prikupljeni su u prvoj, od tri planirane vremenske točke, u razdoblju od 27. svibnja do 27. srpnja 2020. godine on-line putem Lime Survey-a na prigodnom uzorku od 138 socijalnih pedagoga. Sudjelovanje u istraživanju bilo je dobrovoljno i u potpunosti anonimno. Instrumentarij se sastojao od: Upitnika sociodemografskih obilježja, prilagođene verzije Upitnika nepovoljnih iskustava u djetinjstvu (Finkelhor i sur., 2015) te Oldenburškog upitnika sagorijevanja (Demerouti, Mostret i Bakker, 2010). Za obradu podataka korištene su metode deskriptivne statistike (aritmetička sredina, standardna devijacija, frekvencije odgovora), t-test za nezavisne uzorke, analiza varijance te Spearmanov koeficijent korelacije. Rezultati istraživanja pokazuju kako socijalni pedagozi postižu umjerenu razinu profesionalnog sagorijevanja, odnosno iscrpljenosti, kako ne postoje statistički značajne razlike na dimenziji iscrpljenosti između različitih dobnih skupina sudionika, između sudionika koji rade u različitim sustavima, između sudionika s različitom dužinom radnog staža općenito i na sadašnjem radnom mjestu, dok razlike u iscrpljenosti s obzirom na tip kućanstva nije bilo moguće utvrditi. Ono što se pokazalo statistički značajnim (t = -2.375, p < 0.05) je podatak da oni sudionici koji imaju djecu postižu niže rezultate na dimenziji iscrpljenosti od onih sudionika koji nemaju djecu. Također, ne postoji statistički značajna povezanost između rezultata na dimenziji iscrpljenosti te broja proživljenih nepovoljnih iskustava u djetinjstvu, međutim, utvrđeno je kako postoji statistički značajna, niska pozitivna povezanost između specifične vrste nepovoljnog iskustva, zlouporabe alkohola ili drugih psihoaktivnih sredstava od strane članova obitelji i iscrpljenosti kod socijalnih pedagoga (r = 0.189, p < 0.05). |
| Abstract (english) | The main goal of this thesis is to determine the level of burnout using a specific aspect of burnout - exhaustion, differences in exhaustion with regards to age, area of work, length of service in general and in the current job, household type and the presence of children in the family and to determine the relationship between exhaustion and the number and type of adverse childhood experiences among social pedagogues. The data obtained in this research were collected as part of the project Resilience of professionals of various professions, which was created in cooperation with experts from the Faculty of Education and Rehabilitation Sciences and experts from other institutions. The data obtained in this study were collected in the first, of the three planned time points, in the period from May 27 to July 27, 2020 online through the Lima Survey on a convenient sample of 138 social pedagogues. Participation in the survey was voluntary and completely anonymous. The instrument consisted of: The questionnaire of sociodemographic data, Revised Inventory of Adversive Childhood Experience (Finkelhor et al., 2015) and Oldenburg Burnout Inventory (Demerouti, Mostret i Bakker, 2010). Data were analysed via descriptive statistics (arithmetic mean, standard deviation, response frequency), t-test for independent samples, analysis of variance and Spearman's correlation coefficient. The results of this research showed that social pedagogues achieve a moderate level of burnout, or exhaustion, there are no statistically significant differences in the dimension of exhaustion between different age groups of participants, between participants working in different areas of work, between participants with different length of service in general and at current work place, while differences in exhaustion considering household type could not be determined. What proved to be statistically significant (t = -2.375, p < 0.05) is the fact that those participants who have children achieve lower results on the exhaustion dimension than those participants who do not have children.
Also, there is no statistically significant correlation between the results on the dimension of exhaustion and the number of adverse childhood experiences, however, it was found that there is a statistically significant, low positive correlation between a specific type of adverse experience, alcohol or other psychoactive substance abuse by family members and exhaustion in social pedagogues (r = 0.189, p < 0.05). |
