Abstract | Intelektualne teškoće se definiraju kao sniţena sposobnost kojoj su svojstvena značajna ograničenja u intelektualnom funkcioniranju i u adaptivnom ponašanju, izraţena u pojmovnim, socijalnim i praktičnim adaptivnim vještinama. TakoĎer, vaţno je naglasiti kako intelektualne teškoće nastaju prije 18. godine. Intelektualno funkcioniranje odnosi se na inteligenciju koja uključuje rasuĎivanje, mišljenje, zaključivanje, planiranje, rješavanje problema, apstraktno mišljenje, razumijevanje kompleksnih ideja, brzo učenje i učenje kroz iskustvo. Danas se još uvijek značajna ograničenja u intelektualnom funkcioniranju najbolje prikazuju pomoću kvocijenta inteligencije( QI<70). Adaptivno ponašanje je skup pojmovnih, socijalnih i praktičnih vještina koje je osoba naučila u svrhu funkcioniranja u svakidašnjem ţivotu. Postoji visoka povezanost izmeĎuinteligencije i adaptivnog ponašanja. Jesu li i koliko sposobnosti sniţene promatra se u skladu s cjelovitim ţivotom osobe i potrebom za individualiziranom potporom. Jedan od modaliteta tretmana, odnosno (re)habilitacije osoba s intelektualnim teškoćama jest i primjena kreativnih terapija. Kreativna terapija se odnosi na primjenu umjetničkih medija u cilju poticanja osjetilnih, emocionalnih, kognitivnih i duhovnih dimenzija u osobe. U tom smislu, „Europska akademija za psihosocijalno zdravlje i poticanje kreativnosti“ definira kreativnu terapiju kao integrativni, dubinsko-psihološki i hermeneutski pristup koji obuhvaća verbalne i neverbalne oblike komunikacije. Različiti terapijski pristupi mogu se razmatrati u sljedećim zasebnim područjima: likovna terapija, glazboterapija, terapija pokretom i plesom, drama/psihodrama, biblioterapija, terapija uz primjenu scenske ekspresije. Odabir terapijskog pristupa, ili njihova kombinacija, ovisi o definiranom problemskom području, sklonostima i motivaciji klijenta, te strukturi terapijske seanse. Pregled rezultata istraţivanja o primjeni art-ekspresivnih medija u terapijskim uvjetima ukazuje na njihov pozitivan utjecaj u različitim područjima motoričkog, emocionalnog, kognitivnog i bihevioralnog funkcioniranja u osobe. Iz tog razloga primjena kreativne terapije se moţe razmatrati kao samostalna ili komplementarna metoda u okviru holističkih pristupa u različitim područjima edukacije i rehabilitacije. U skladu s problemskim područjem intelektualnih teškoća, definiran je cilj ovog preglednog rada koji će obuhvatiti pregled suvremenih znanstvenih i stručnih spoznaja o učincima kreativne terapije na fizičko, emocionalno i socijalno funkcioniranje djece s intelektualnim teškoćama. |
Abstract (english) | Intellectual disabilities is defined as reduced ability which have characteristic of significant limitations in intellectual functioning and in adaptive behavior expressed in conceptual, social and practical adaptive skills.Also, it is important to point out that intellectual disabilities occur before the age of 18.Intellectual functioning refers to intelligence, which involves reasoning, thinking, reasoning, planning, problem solving, abstract thinking, understanding of complex ideas, learn quickly and learn from experience.Today it is still significant limitations in intellectual functioning best displayed using IQ (QI <70).Adaptive behavior is a set of conceptual, social and practical skills which person learned in order to function in daily life.There is a high correlation between intelligence and adaptive behavior.How much the skills are reduced is observed in accordance with the whole life of the person and the need for individualized support.One of the treatment modalities, (re) habilitation of people with intellectual disabilities is the application of creative therapy.Creative therapies refers to the application of artistic media in order to stimulate the sensory, emotional, cognitive and spiritual dimensions of the person.In this sense, "European Academy for Psychosocial Health and encouraging creativity" is defined creative therapies as integrative, deep-psychological and hermeneutical approach that includes verbal and nonverbal forms of communication.Different therapeutic approaches can be discussed in the following separate areas: art therapy, music therapy, movement and dance therapy, drama / psychodrama, bibliotherapy, therapy with the use of theatrical expression.Choosing a therapeutic approach, or a combination, depends on defined problem area, interests and motivation of the client, and the structure of the therapy session.Review of results of the research on the application of art-expressive media in therapeutic conditions indicates their positive impact in various areas of motor, emotional, cognitive and behavioral functioning in people.For this reason, the application of creative therapies can be considered as independent or complementary methods within holistic approaches in different areas of education and rehabilitation.In accordance with the problem areas of intellectual disabilities, defined goal of the review will include an overview of modern scientific and professional knowledge about the effects of creative therapies to physical, emotional and social functioning of children with intellectual disabilities. |