| Abstract | Republika Hrvatska se potpisivanjem Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (Ujedinjeni narodi, 2006) obvezala na poštivanje i provedbu svih njenih načela. Njenom ratifikacijom 2007. godine započeo je dugotrajan proces usklađivanja i unapređivanja nacionalne zakonske legislative i kreiranja učinkovite socijalne politike prema osobama s invaliditetom. Unatoč brojnim pozitivnim pomacima, osobe s invaliditetom i brojni stručnjaci navode kako je provedba kreiranih programa više formalna nego stvarna. Premda su ljudska prava zajamčena svima kao urođena, neotuđiva, nedjeljiva, međusobno ovisna i univerzalna, ona su mnogim osobama s invaliditetom još uvijek teško ostvariva.
Upravo stoga cilj ovog kvalitativnog istraživanja bio je dobiti sliku položaja osoba s invaliditetom u sustavu rada i zapošljavanja kao jednom od segmenata socijalne politike u Republici Hrvatskoj. U istraživanju je sudjelovalo deset stručnjaka različitih profila zaposlenih na području Grada Zagreba i to u sustavu srednjoškolskog obrazovanja, profesionalne rehabilitacije, rada i zapošljavanja te istraživanja i razvoja u području vezanom za provedbu postojećih mjera te unapređenja zakonske legislative na području prava osoba s invaliditetom. Podaci su prikupljeni tehnikom polustrukturiranog intervjua, a pri analizi odgovora korišten je pristup u literaturi poznat kao analiza okvira. Uzimajući u obzir stvarna iskustva te promišljanja sudionika, definirani su pokazatelji trenutnog položaja osoba s invaliditetom u sustavu rada i zapošljavanja, a tiču se postojećeg zakonskog okvira, faktora vezanih uz sustav, faktora vezanih uz osobe s invaliditetom te šireg društvenog konteksta i stavova o osobama s invaliditetom. Također, detektirane su teškoće i područja unutar sustava koja zahtijevaju dodatno usavršavanje ili izmjenu. Sudionici ističu probleme zakonske neusuglašenosti, nepripremljenosti sustava za provedbu promjena, nerazvijene mreže pružatelja usluga, neadekvatnog obrazovnog sustava te problem pasivnosti samih osoba s invaliditetom. Po mišljenju sudionika, na položaj osoba s invaliditetom svakako utječe loša ekonomska situacija u kojoj se nalaze te opća gospodarska kriza. Nezanemariv je i utjecaj društvenog konteksta i stavova koji su još uvijek negativni. Uviđajući potrebu za kreiranjem poticajnijih mjera i propisa koji bi vodili poboljšanju položaja osoba s invaliditetom u sustavu rada i zapošljavanja, sudionici iznose i određene smjernice za poboljšanje. Neke od smjernica su razvoj usluga u lokalnim zajednicama, aktivno uključivanje osoba s invaliditetom u društvo, unapređenje socijalne politike i provedba socijalnog modela, poticanje zapošljavanja osoba s invaliditetom kao i suradnje među različitim stručnjacima i državnim tijelima. Poseban naglasak je stavljen na potrebu za razvojem područja razumne prilagodbe što bi olakšalo pristup kvalitetnijim obrazovanju te zapošljavanju na otvorenom tržištu rada za osobe s invaliditetom. Sudionici su prepoznali važnost slijeđenja načela Konvencije o pravima osoba s invaliditetom (Ujedinjeni narodi, 2006), za koju smatraju kako se u Hrvatskoj provodi, no presporo i premalo entuzijazma. Rezultati istraživanja povezani su sa aktualnim stanjem zakonske legislative u Republici Hrvatskoj te navodima relevantnih autora u ovom području |
| Abstract (english) | By signing the Convention on the Rights of Persons with Disabilities, the Republic of Croatia has committed to respecting and implementing all of the Convention‟s principles. With the ratification of the Convention in 2007 started a long-term process of adjustment and advancement of national statutory legislation and the commencement of an effective social policy towards people with disabilities. Despite numerous positive developments, people with disabilities and experts state that the implementation of the newly created programs is a formality rather than a reality. Although, human rights are guaranteed to all as indigenous, inalienable, indivisible, interdependent and universal, many people with disabilities find them hardly realizable. As a result, the aim of this quality research was to understand the situation people with disabilities are in, with regard to labor and employment as one of the sections of social policy in the Republic of Croatia. Participants in the study are ten experts in different areas including the high school education system, professional rehabilitation centers, labor and employment market, and public health. The data were collected using a semi-structured interview schedule, and frame analysis was used to analyze the data. By taking into account the participants‟ actual experiences and reflections, indicators of current working conditions and positions of people with disabilities were identified and concern the existing legal framework, factors related to quality of service, factors related to people with disabilities themselves and the broader social context and attitudes of people with disabilities. In addition, difficulties and areas within the system were recognized which require further development and modification. The participants indicate problems with legal inconsistencies, unpreparedness of the system for implementing changes, underdeveloped networks of service providers, an inadequate education system and people with disabilities who are passive. Besides that, the interviewees highlight a poor economic situation for the people with disabilities (and in general the economic crisis that is currently taking place) and societal influence and mostly negative social attitudes (towards this specific population. Recognizing the need to create incentive measures and regulations which would advance the position of people with disabilities in employment and the work environment, the participants proposed some guidelines for improvement. Some of these guidelines suggest for a development of services in local communities, active participation of people with disabilities in society, advancement of social policy and the social model, encouragement of people with disabilities to pursue employment, as well as cooperation between different experts and government organizations. Greater emphasis is placed on the need to develop areas which would facilitate access to quality education and employment in the open labor market for people with disabilities. The interviewees also recognized the need to follow the principles of the Convention on the Rights of Persons with Disabilities, which seem to being carried out in Croatia, but too slowly and with too little enthusiasm. These research results are associated with the current state of the legislation in the Republic of Croatia and the relevant literature. |
