| Abstract | Učenje, bilo stjecanje novih znanja ili usvajanje nekih vještina, najbolje se odvija u visoko motivirajućoj okolini. Za dijete je to ono što mu je zabavno te prati njegove interese i odvija se kroz smislene aktivnosti u koje se dijete rado uključuje. Interese djeteta možemo podijeliti na osobne i situacijske. Osobni interesi su oni koji proizlaze iz osobnih karakteristika pojedinca zbog kojih su aktivnosti ugodne i željene te se odražavaju kao preferencija prema određenim objektima, aktivnostima i radnjama te ljudima. Situacijski interesi su oni koji proizlaze iz karakteristika socijalne ili nesocijalne okoline, a kod djeteta pobuđuju angažman s ljudima ili materijalom (Dunst, i sur., 2012a). Intervencijama koje su temeljene na aktivnostima ostvaruje se funkcionalnost razvojnih i obrazovnih ciljeva u ranoj dobi i to naročito kada dijete potičemo na sudjelovanje u smislenim dnevnim aktivnostima primjenom principa bihevioralnog učenja. Elementi takvih intervencija su: razvoj ciljeva za djecu koji su funkcionalni i mogu se generalizirati kroz postavke okoline, događaje, ljude i vrijeme; provođenje aktivnosti za postizanje ciljeva koji su usmjereni prema djeci, rutinski i planirani što omogućava da dijete doživljava posljedice i pravovremene povratne informacije koje su sastavni dio intervencije; a povrh svega dijete doživljava mnoštvo mogućnosti učenja za postizanje svojih ciljeva (Macy, 2007). Učenje kroz aktivnosti kod djece s teškoćama u razvoju događa se manje spontano nego kod tipičnih vršnjaka pa je potrebno stvoriti okolinu u kojoj će se implementacijom djetetovih osobnih interesa, ali i stvaranjem prilika za proširivanje tih interesa u aktivnostima kreirati optimalni uvjeti za usvajanje novih znanja i vještina. Djetetovi interesi su oni koje moramo iskoristiti u situacijama učenja kako bi potaknuli integraciju prethodno stečenih i novonastalih znanja te postigli uključivanje u aktivnosti povezanih s intrinzičnom djetetovom motivacijom. Poštujući posebnosti dječjeg razvoja te teorije o istom, cilj ovog rada jest kroz pregled literature prikazati kako iskoristiti djetetove interese i pretvoriti ih u situacije učenja u svrsishodnim aktivnostima te kako stvoriti optimalnu ravnotežu između praćenja djetetovih interesa, ali i stvaranja određene strukture kako bi to uz vođenje i planiranje stručnjaka postala intervencija koja osigurava uspješno učenje, a ne samo slijeđenje djetetove incijative koja okolini može djelovati nesvrhovitom. |
| Abstract (english) | Learning, whether absorbing new knowledge or adopting some skills, is proven to be the best if it takes place in highly motivating environment. For a child motivational is what entertains it, follows its interests and is implemented through meaningful activities in which a child is willingly involved. A child’s interests can be divided into personal and situational. Personal interests are those coming from ones personal characteristics, for which the activities are pleasant and desirable and reflect as a preference for certain objects, activities and actions, as well as to people. Situational interests are those resulting from characteristics of social or nonsocial environment, it awakes child’s engagement with people or material (Dunst et al, 2012a). Activity based interventions achieve functional developmental and educational goals in early age by encouraging a child to participate in meaningful daily activities by applying principles of behavioural learning. The elements of those interventions are: development of goals for children that are functional and can be generalized across settings, events, people, and time; implementation of activities to address goals that are child-directed, routine, and planned; child experiences consequences and timely feedback that are integral to the intervention; and child experiences a variety of learning opportunities to address their goals. (Macy, 2007). Learning through activities happens to be less spontaneous in children with developmental delays than in typical peers, so it is essential to create environment in which the implementation of the child’s personal interests as well as the creation of opportunities for expanding these interests in the activities will create the optimal conditions for acquiring new knowledge and skills. Child’s interests are those that we need to use in learning situation to encourage the integration of previously acquired knowledge as well as new knowledge in order to achieve involvement in activities related to intrinsic motivation. Respecting the special features of child development and the theory about it, the aim of this paper is to present, through the review of literature, how to use child’s interests and transform it into learning situations in meaningful activities. Also, it will give a view about how to create an optimal balance between following child’s interest but also creating a particular structure, guided and planned by an expert, with an aim to become an intervention that ensures successful learning, not just following child’s initiative which can be seen as pointless to others. |
