| Abstract | Maloljetni počinitelji ubojstava obuhvaćaju malen udio u ukupnom broju počinitelja ubojstava, ali teţina njihovih djela od velike je vaţnosti za društveni i pravni sustav. Naime, takva ubojstva kod velikog dijela javnosti izazivaju osjećaj nevjerice, a nerijetko iniciraju i pitanja o socijalnim, psihološkim ili biološkim čimbenicima koji bi mogli objasniti prirodu ovog fenomena.
Stoga je cilj ovog rada pregled aktualnih spoznaja o kliničkim i empirijskim nalazima vezanim uz maloljetnička ubojstva. Pregledom literature obuhvaćeni su epidemiološki podaci, klasifikacije počinitelja, etiološke i tretmanske spoznaje. Većina empirijske literature u ovom području proizlazi iz kliničkog iskustva stručnjaka mentalnog zdravlja koji su liječili maloljetne počinitelje ubojstava i/ili su provodili njihovu dijagnostiku.
Usprkos visokom stupnju heterogenosti ove populacije, pregledom literature je utvrĎeno da su kod svih maloljetnih počinitelja ubojstava u većoj ili manjoj mjeri prepoznati čimbenici poput fizičkog zlostavljanja, nasilja u obitelji, narušenih obiteljskih odnosa, lošeg ili odsutnog roditeljstva, opće nestabilnosti, motivacije koja u većoj mjeri dolazi iz sfere nesvjesnog itd.
MeĎutim, vaţno je naglasiti da ne postoji odreĎen i jedinstven tip maloljetnog počinitelja ubojstva te je svako pojedino ubojstvo specifično.
Kako bi se dobila što točnija slika maloljetnih počinitelja ubojstava u Hrvatskoj, potrebna je primjena kvalitetnijih metodoloških nacrta za ispitivanje ovog fenomena kojim bi se utvrdile sve psihološke, ponašajne i mentalne karakteristike počinitelja, konzumacija sredstava ovisnosti, osobne i obiteljske prilike, odnosi s vršnjacima, povijest uhićivanja, motivacija za počinjenje djela, odnos prema ţrtvi, sredstvo s kojim je počinjeno djelo, okolnosti u kojima je počinjeno itd.
Osim toga, potrebno ih je primjenjivati kroz različite vremenske okvire: period koji prethodi ubojstvu, razdoblje neposredno nakon ubojstva, vrijeme provedeno u zatvoru ili na liječenju te period nakon puštanja na slobodu. Takav široko utemeljen, integralan pristup problemu olakšao bi predviĎanje istog, ali i pruţio kvalitetnu empirijsku podlogu za kreiranje individualiziranih tretmanskih intervencija. |
| Abstract (english) | Juvenile homicide offenders take up a small proportion of the total number of homicide perpetrators, but the severity of their acts is of great importance to society and the legal system.
Such crimes generally provoke a sense distrust in the public, often initiating questions about social, psychological, or biological factors that could explain the nature of this phenomenon.
Therefore, the aim of this paper is a review of current knowledge on clinical and empirical findings related to juvenile homicide. A review of the literature included epidemiological data, classifications of perpetrators, etiological and treatment findings. Most of the empirical literature in this area stems from the clinical experience of mental health professionals who have treated and / or diagnosed juvenile homicide offenders.
Despite the heterogeneity of the population, this paper identified common factors in all juvenile homicide offenders such as: physical abuse, domestic violence, disrupted family relationships, poor or absent parenting, general instability, motivation that comes largely from the unconscious etc. However, it is important to mention that there is no defined type of juvenile homicide offenders because each individual homicide is unique.
In order to get the correct impression of juvenile homicide offenders in Croatia, it is necessary to apply better methodological blueprints when examining this phenomenon. It should determine: psychological, behavioral and mental characteristics of perpetrators, history of drug addiction, personal and family circumstances, peer relationships, history of arrest, motivation for committing the crime, attitude towards the victim, means with which the act was committed, circumstances of the crime, etc. In addition, they need to be applied through different time frames: the period preceding the murder, the period immediately after the murder, the time spent in prison or in treatment, and the period after release. Such integral approach to the problem would make it easier to predict it, but also provides a quality empirical basis for creating individualized treatment interventions. |
