| Abstract | Poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću (u daljnjem tekstu ADHD, od engl. naziva Attention Deficit Hiperactivity Disorder) općenito se smatra neurobiološkim poremećajem. Karakterizira ga nemogućnost održavanja usmjerene pozornosti, impulzivnost i hiperaktivnost. Osobe s ovim simptomom često imaju problema s održanjem pozornosti, pamćenjem i organiziranjem poslova. Također, često djeluju prije nego su razmislile o svom postupku i posljedicama, te imaju problema s pravilnim prosudbama ili rješavanjem problema. Hiperaktivno dijete može se vrpoljiti, penjati li trčati uokolo kada to nije prikladno, a tinejdžeri i odrasli ljudi sa simptomom hiperaktivnosti se prije svega osjećaju nemirno i nervozno i nisu u mogućnosti uživati u čitanju ili nekim drugim mirnim i tihim aktivnostima.
Dramska terapija predstavlja sustavnu i namjernu upotrebu kazališnih procesa, produkata i druženja, za postizanje terapeutskih ciljeva poput ublažavanja simptoma, tjelesne i emocionalne integracije te osobnog rasta. Riječ je o aktivnom pristupu koji podržava klijenta da ispriča svoju priču i riješi problem, postigne katarzu, spozna unutarnje iskustvo, razumije značenje slika i ojača sposobnost promatranja osobnih uloga. Dramski procesi usmjereni su na povećanje svjesnosti o sebi, vlastitom tijelu, mašti, osjetilima i doživljaju unutarnjeg i vanjskog svijeta, a za izražavanje ideja, osjećaja i ponašanja u dramatizaciji, koriste se svi izvori koji su dostupni poput: vida, sluha, mirisa, dodira, okusa, mimike, pokreta tijela, mašte, vizualiziranja, apstrakcije, intelekta. Dramski odgoj pogodan je izbor intervencije usmjerene na postizanje socijalizacijskih ciljeva jer omogućava doživljaj iskustva neuspjeha, sukoba s okolinom, kršenja pravila, pogrešnog izbora, ali u uvjetima zaštićenosti i bezuvjetne podrške. Na taj način osoba iskustveno uči, proživljavajući kroz uloge različite životne situacije s kojima je suočena ili bi se jedno mogla suočiti.
Cilj ovog rada je teorijski razraditi temeljne pojmove te prikazati pregled dosadašnjih znanstvenih spoznaja i istraživanja na području primjene drame kao sredstva izražavanja kod osoba s ADHD-om. Postoji sve više dokaza kako terapijski proces drame pozitivno utječe na funkcioniranje osoba s poremećajem pozornosti s hiperaktivnošću. Dobiveni rezultati provedenih istraživanja potvrdit će utjecaj na ponašanje kao i daljnje mogućnosti istraživanja na ovom području. |
| Abstract (english) | Attention deficit hyperactivity disorder (ADHD) is generally considered as a neurobiological disorder. It's characterized by inability to maintain focused attention, impulsivity and hyperactivity. People with this syptom often have trouble maintaining attention, memory and organazing affairs. Also, thy often act before they have thought about their actions and consequences, and have trouble making proper judgments or solving problems. A hyperactive child may fidget, climb or run around when it is not appropriate, and teenagers and adults with a syptom of hyperactivity primarly feel restless and nervous and they are unable to enjoy reading or some other calm and quite activites.
Drama therapy is considered as the systematic and deliberate use of theatrical processes, products and socializing to achieve therapeutic goals such as symptom relief, physical and emotional integration, and personal growth. It’s about an active approach that supports the client to tell their story and solve the problem, achieve catharsis, learn from inner experience, understand the meaning of images and strengthen the ability to observe personal roles. Dramatic processes are aimed at increasing awareness of oneself, one's own body, imagination, senses and experience of the inner and outer world, and to express ideas, feelings and behavior in dramatization, all available sources are used such as: sight, hearing, smell, touch, taste, facial expressions, body movements, imagination, visualization, abstraction, intellect. Drama education is a suitable choice of intervention aimed at achieving socialization goals because it allows the experience of failure, conflict with the environment, breaking the rules, wrong choices, but in conditions of protection and unconditional support. In this way a person learns experientially, experiencing through roles the different life situations he is faced with or could face.
The aim of this examination is to theoretically develop the basic concepts and present an overview of previous scientific knowledge and research in the field of drama as a means of expression in people with ADHD. There is growing evidence that the therapeutic process of drama positively affects the functioning of people with attention deficit hyperactivity disorder. The obtained results of the conducted research will confirm the impact on behavior as well as further research opportunities in this area. |
