| Sažetak | Obrazovni sustav, zbog sveoubuhvatnosti i važnosti koju ima u životima djece, mladih, njihovih roditelja i zajednice u cjelini, predstavlja ključno mjesto za javnozdravstvene intervencije u prevenciji rizičnih ponašanja. U školskom okruženju nalazimo niz značajnih rizičnih i zaštitnih čimbenika povezanih s rizičnim ponašanjima i razvojnim ishodima. Niz istraživanja ukazuje kako je vezanost učenika za školu (eng. school bonding), koja proizlazi iz različitih oblika odnosa učenika sa školom, nastavnicima, vrijednostima i normama koje škola promiče, važan čimbenik razvoja. Kao takva, vezanost za školu snažan je zaštitni čimbenik za razvoj rizičnih ponašanja, posebice onih kojima se krše socijalne norme koje škola promiče. Slaba vezanost za školu povezana je s nizom rizičnih ponašanja, poput korištenja sredstava ovisnosti, kockanja i antisocijalnog ponašanja. Višerazinske metode/analize istraživanja u kojima se promatra škola ukazuju na to kako postoji i značajan kontekstualni utjecaj škole u razvoju rizičnih ponašanja. Ciljevi istraživanja bili su: provjeriti mjere privrženosti školi i predanosti izvršavanju školskih obveza kao dviju temeljnih dimenzija konstrukta vezanosti za školu; ispitati njihov značaj, na individualnoj i školskoj razini, kao zaštitnog čimbenika za razvoj rizičnih ponašanja te ispitati može li vezanost učenika sa školom, na osobnoj i školskoj razini, djelovati kao moderator rizika narušenih obiteljskih odnosa. U tu svrhu konstruirane su mjerene ljestvice za procjenu (1) rizičnih ponašanja, (2) socijalno-demografskih karakteristika, (3) obiteljskih odnosa, (4) vezanosti za školu i (5) školskog konteksta. Istraživanje je provedeno upitnikom na slučajnom uzorku od 20% učenika (N=1927 učenika) u 30 srednjih škola Primorsko-goranske županije.
Dvodimenzionalnost konstrukta vezanosti za školu je potvrđena konfirmatornom faktorskom analizom uz visoke koeficijente pouzdanosti (Cronbach alfa = 0,86-0,87). Njihova konceptualna različitost potvrđena je usporedivim regresijskim analizama s nizom prediktorskih varijabli kojima je ispitan odnos učenika prema školi. Učenici koji ostvaruju bolji školski uspjeh iskazali su višu razinu privrženosti i predanosti, dok se učenici različitih tipova škola (trogodišnje, četverogodišnje, gimnazije) značajnije ne razlikuju po privrženosti školi, ali se značajno razlikuju po predanosti izvršavanja školskih obveza. Djevojke općenito, kao i učenici gimnazijskih programa, iskazuju višu razinu predanosti izvršavanju školskih obveza od učenika strukovnih škola. Obje dimenzije vezanosti za školu pokazale su značajnu povezanost s rizičnim ponašanjima. Predanost izvršavanju školskih obaveza snažniji je
III
prediktor za rizična ponašanja od narušenih obiteljskih odnosa. Stoga učenici koji dolaze iz nepovoljnog obiteljskog okruženja, a koji iskazuju višu razinu privrženosti školi i naročito predanosti izvršavanju školskih obveza , iskazuju nižu razinu rizičnih ponašanja od svojih vršnjaka iz sličnih obitelji, koji takvu dobru vezanost za školu ne iskazuju. Višerazinskom analizom utvrđene su značajne razine međuškolskog varijabiliteta u razinama iskazane vezanosti za školu i rizičnih ponašanja (ICC =.094 i.101). Rezultati ukazuju kako je, uz kontrolu kompozicijskog efekta dobi, spola, obiteljske sredine te individualne razine vezanosti za školu, pohađanje škole u kojoj učenici iskazuju višu razinu vezanosti za školu povezano s manje rizičnih ponašanja.
Provedene analize potvrđuju valjanost razvijenih mjernih ljestvica i njihovu upotrebljivost za dalja istraživanja konstrukta vezanosti za školu na hrvatskom govornom području. Važno je naglasiti kako se područje vezanosti za školu do sada nije istraživalo u Hrvatskoj pa stoga primijenjena metodologija i stečeni uvidi jasno govore u prilog daljnjeg istraživanja ovog područja, posebice uz korištenje višerazinskih modela. Uvid u značaj rizičnih i zaštitnih čimbenika iz školskog okruženja važno je polazište za kreiranje, prilagodbu (eng. tailoring) i provedbu evidence-based programa prevencije. Korištenjem višerazinske obrade podataka ostvaren je uvid u interakcije individualnih, obiteljskih i školskih činitelja rizika i zaštite na individualnoj i na školskoj razini. Rezultati upućuju na zaključak da školski odnosi na individualnoj razini, kao i ukupno školsko okruženje, mogu djelovati kao kompenzator nepovoljnih obiteljskih čimbenika. Iz toga proizlazi kako je preventivne programe potrebno fokusirati na školu kao zajednicu. Uz univerzalni pristup prevenciji rizičnih ponašanja, škola kao jedinstveni organizam pruža mogućnosti za kvalitetan selektivan te indicirani sustav školske prevencije integriran u redovne funkcije škole. Učitelji, školska pravila i politike trebaju činiti neizostavni dio sveobuhvatnog pristupa prevenciji u školskom okruženju. Utvrđen međuškolski varijabilitet u rizičnim ponašanjima, ali i u procjeni rizičnih i zaštitnih čimbenika, govori u prilog potrebi kreiranja individualiziranih programa prevencije, temeljenih na ispitivanju potreba svake škole. U tom smislu se i prikazani mjerni postupci mogu koristiti za samoanalizu i samovrednovanje škola, kao podloga za unaprjeđenje školske prakse i školske klime. |
| Sažetak (engleski) | Due to its population coverage and importance that the education system has in lives of children and their parents, schools are “the best” places for various public health prevention programmes. Good individual school bonding serves as a strong protective factor for the development of risk behaviours and poor school bonding is associated with a variety of risk behaviours such as substance use, gambling and antisocial behaviour. School level and multi-level research with the school as the unit of analysis shows that there is a significant contextual effect that schools have in the development of risk behaviours.
The aim of this study was to verify the attachment to school and the commitment to schooling as the two fundamental dimensions of school bonding. Furthermore, the aim of this study was to examine whether an individual and school level bonding can moderate the effect of negative family characteristics in the development of risk behaviours. The questionnaire used consisted of several scales for assessing (1) risk behaviours, (2) socio-demographics, (3) family relations, (4) school bonding and (5) school-level variables. Data were collected on 20% random sample (1927 students) in 30 secondary schools in the Primorsko-Goranska County.
The two-dimensional construct was confirmed by factor analysis yielding highly reliable factors (Cronbach alpha= 0.86 - 0.87). Their conceptual differences were compared by two separate regression analysis with a list of predictor variables that examined the students' relationship to school. Students who achieve better school grades show a higher level of attachment and commitment, while students of different types of schools do not differ significantly in their attachment to school, but they differ significantly in the commitment to carrying out school obligations. Girls and grammar school students reported a higher level of commitment to carrying out the school obligations, compared to students in vocational schools. Both attachment and commitment to school were found to be significant predictors of risk behaviour, with a commitment to schooling being an even more significant predictor than disturbed family relations. Students with greater school bonding and unfavourable family circumstances reported fewer risk behaviours than students of equal family circumstances but poor school bonding. A multi-level analysis revealed sufficient inter-school variance to be modelled. ICC of.094 and.101 for risk behaviours and school bonding, respectively, were found. Results indicate that, when the compositional effects of age, gender, family
V
background and student’s level of school attachment and commitment were held constant, attending a school where students tended to exhibit better school bonding was associated with fewer reported risk behaviours.
The analysis carried out confirms the validity of the developed scales and their usefulness for further research on school bonding in Croatian language. The results directly contribute to better understanding of the importance of school bonding as a protective factor in the development of risk behaviours and interactions of individual, family and school risk factors at individual and school level. Attachment to school and commitment to schooling, both on the individual and the school level, were found to have the protective effect that can buffer the negative effect of an adverse family environment. These findings support the notion that a whole school approach, targeted towards students as well as teachers and the school setting itself, is necessary for the prevention of risk behaviours. Teachers, school rules and policies should all be parts of the comprehensive prevention efforts that integrate indicative and selective measures within the daily routines and universal approach. Furthermore, the inter-school variance in the risk behaviours and more importantly risk and protective factors strongly support the idea of prevention programs and interventions tailored to the specific needs of each school. Measures similar to the ones described in the manuscript can be utilized for self-evaluation of school practices and for the improvement of school policies and climate. The further use of similar multi-level models can greatly improve our insights in the school setting in Croatia. |
