| Sažetak | Seksualno iskorištavanje djece u kontekstu putovanja i turizma ozbiljan je i široko rasprostranjen problem današnjeg društva sa visokim udjelom tamne brojke. Ono predstavlja jedno od mnogobrojnih pojavnih oblika seksualnog nasilja nad djecom koji širenjem globalizacije i razvojem informacijskih i komunikacijskih tehnologija prelazi granice tradicionalnih okvira. Krajem prošlog stoljeća, 1999. godine, Svjetska turistička organizacija prepoznala je ovaj fenomen i oštro ga osudila, smatrajući ga kršenjem čl. 34. Konvencije o pravima djeteta. No, unatoč naporima koji traju preko dva desetljeća, seksualno iskorištavanje djece u kontekstu putovanja i turizma proširilo se diljem svijeta i nadmašilo svaki pokušaj reagiranja na međunarodnoj i nacionalnoj razini (ECPAT, 2016b). Cilj ovog rada bio je pregled aktualnih spoznaja o spomenutom problemu analizom radova objavljenih u razdoblju od 01.01.2011. do 31.12.2021. godine u relevantnim bazama podataka (WOS, SCOPUS, Hrčak i CROSBI). Temeljem provedene analize zaključuje se da potražnja za dječjim seksualnim turizmom pretežno dolazi iz bogatih industrijaliziranih zemalja, a uglavnom se odvija u siromašnim zemljama sa visokom stopom korupcije i neosjetljivosti na prava djece. Na njegovu pojavu, razvoj i širenje utječu brojni faktori, a kao jedan od najcitiranijih čimbenika vezan uz ovaj fenomen navodi se siromaštvo, odnosno nepovoljni socioekonomski uvjeti. U dječjem seksualnom turizmu sudjeluju brojni dionici, uključujući turističke organizacije, aviokompanije, taksiste, seksualne prijestupnike, žrtve, turističke agente u odredišnim područjima, korumpirane državne službenike i mnoge druge, koji mogu imati različite uloge u seksualnoj viktimizaciji djece. Provedenom analizom zaključuje se da su potrebni daljnja edukacija stručnjaka različitih profila, istraživanja, međusobna suradnja znanstvenika, stručnjaka, tijela i organizacija te senzibilizacija javnosti u pogledu ovog problema i upoznavanje s njim kako bi se moglo utjecati na smanjenje spomenutog fenomena i zaštitu najmlađih i najranjivijih članova našeg društva. |
| Sažetak (engleski) | Sexual exploitation of children in the context of travelling and tourism is a serious and widespread problem in contemporary society with high proportion of dark figure. It is one of many manifestations of sexual violence against children which, as a result of the expansion of globalization and the development of information and communication technologies, has transcended the boundaries of its traditional framework. At the end of the last century, in 1999, the World Tourism Organization recognized this phenomenon and strongly condemned it as a violation of Article 34 of the Convention on the Rights of the Child. However, in spite of all the efforts in the past two decades, sexual exploitation of children in the context of travel and tourism has spread around the world and surpassed all attempts of responding to it on both international and national level (ECPAT, 2016b). The aim of this paper was to review current knowledge about the given problem on the basis of an in-depth analysis of papers published in relevant databases (WOS, SCOPUS, Hrčak, and CROSBI) in the period between January 1, 2011, and December 31, 2021. Based on the analysis, it has been concluded that the demand for child sex tourism comes primarily from affluent industrialized countries and takes place mainly in impoverished countries with a high rate of corruption and insensitivity to children's rights. Its occurrence, development and expansion are influenced by numerous factors, and most cited one is poverty, i.e. unfavourable socio-economic conditions. Numerous stakeholders re involved in child sex tourism, including tourism organizations, airlines, taxi drivers, sex offenders, victims, travel agents in destination areas, corrupt civil servants, and many others, who may potentially play different roles in the sexual victimization of children. It can be concluded that further education of experts of various profiles, further research, cooperation of scientists, experts, relevant bodies, and organizations, as well as the raising of public awareness with regards to this problem and the familiarization of the public with it are needed for this phenomenon to be reduced and the youngest and most vulnerable members of our society to be protected. |
