Logopedska praksa u Republici Hrvatskoj u kontekstu dvojezičnosti i jezičnih teškoća: analiza stanja i potreba logopeda

diplomski rad

• Naslov (engleski): Speech-Language Pathology Practice in Croatia in the Context of Bilingualism and Language Impairments: Analysis of Current State and Needs
• Autor: Rahela Detić
• Mentor: Melita Kovačević (mentor)
• Član povjerenstva: Melita Kovačević (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Draženka Blaži (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Marijan Palmović (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet; Zagreb
• Datum i država obrane: 2018-09-14, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: DRUŠTVENE ZNANOSTI; Logopedija

Sažetak

Proces globalizacije i sve učestalijih migracija u posljednjih nekoliko desetljeća pridonijeli su rastu specifične kliničke populacije unutar logopedije. Riječ je o dvojezičnim korisnicima logopedskih usluga koji su, zbog svojih specifičnosti, izazov kliničarima u provođenju procjene, planiranju terapije, kao i u savjetovanju obitelji dvojezičnih govornika. Cilj je ovog diplomskog rada doprinijeti boljem uvidu u logopedski rad u kontekstu dvojezičnosti i jezičnih teškoća u Republici Hrvatskoj odgovorom na pitanja o tome kolika je zastupljenost te kakve su jezične i demografske karakteristike dvojezičnih govornika s kojima se logopedi u svom radu susreću, koje tehnike i mjere procjene logopedi upotrebljavaju pri procjeni jezičnoga statusa dvojezičnih govornika te koje su potrebe vezane uz unaprjeđenje logopedskoga rada u kontekstu dvojezičnosti. U svrhu istraživanja oblikovan je elektronički upitnik kojim su prikupljeni odgovori stotinu logopeda s područja Republike Hrvatske. Prikazana je uglavnom deskriptivna analiza rezultata. Rezultati istraživanja pokazuju da visok postotak sudionika istraživanja pruža logopedske usluge dvojezičnim govornicima koji su najčešće dječje dobi i pripadnici neke od nacionalnih manjina. Unatoč učestalosti susreta s dvojezičnim govornicima, logopedi smatraju da nisu adekvatno pripremljeni za procjenu jezičnoga statusa osobe čiji jezik ne govore. Usporedno s time, vrlo nizak postotak sudionika izvještava o stjecanju znanja o određenim, za rad u kontekstu dvojezičnosti važnim temama poput znanja o sredstvima za procjenu dvojezičnih govornika ili znanja o korištenju prevoditelja. Spomenuti nedostatci u obrazovanju odražavaju se i na praksu logopeda: vrlo nizak postotak logopeda potvrđuje praksu procjene obaju jezika dvojezičnih govornika, kao i korištenje pomoći prevoditelja. Najčešće primjenjivane mjere procjene su kombinacija formalnih i neformalnih mjera te standardizirana procjena hrvatskog jezika. Rezultati dobiveni u ovom istraživanju pružaju uvid u potrebe vezane uz unaprjeđenje obrazovanja logopeda, što je preduvjet planiranja intervencije osnaživanja struke za rad u kontekstu dvojezičnosti

Sažetak (engleski)

The globalization process and frequent population movements in the last few decades have contributed to the growth of special clinical population in speech-language pathology. This population consists of bilingual clients who, because of their specificity, pose a number of clinical challenges in assessment and therapy planning, as well as in parental counseling. The aim of this master thesis is to contribute to a better insight into the work of speech-language pathologists in Croatia in the context of bilingualism and language impairments through answering the following questions: How substantial is the issue of bilingualism in speech and language pathology? What are linguistic and demographic caracteristics of bilingual clients? What assessment techniques and measures do SLPs use the most while assessing their bilingual clients? What needs are related to improvement of the SLP's work in the context of bilingualism? For the purpose of this study, an online questionnaire has been made, which was answered by hundred SLPs. A descriptive analysis is being presented. Results indicated that the overwhelming majority of the respondents provide services to bilingual clients, mostly to the children who belong to one of the minority groups. Despite the frequency of bilingual clients on their caseloads, SLPs claim that they are not adequately prepared to assess the language status of the person whose language they do not speak. At the same time, a very low percentage of respondents report of being educated about important topics with the regard to bilingualism in speech-language pathology practices such as the choice of adequate assessment measures or knowledge about how to use an interpretor. These shortcomings in education are also reflected in the SLP's practice: a very low percentage of speech therapists confirm the practice of assessing both bilingual client's languages and the use of interpreters. The most commonly used assessment measures are a combination of formal and informal measures and a standardized assessment of Croatian language. The results obtained in this research provide an insight into the needs related to the improvement of SLP's education, which is a precondition for planning the intervention of strengthening the profession for the work in the context of bilingualism.

• Ključne riječi: dvojezičnost; jezične teškoće; logopedska praksa
• Ključne riječi (engleski): bilingualism; language impairments; speech-language pathology practice
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:158:092270
• Studijski program: Naziv: Logopedija; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: diplomski; Akademski / stručni naziv: magistar/magistra logopedije (mag. logoped.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Otvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2018-11-06 11:32:55