Odnos stilova privrženosti i suosjećanja prema sebi i drugima

diplomski rad

• Naslov (engleski): The relationship between attachment styles and compassion towards self and others
• Autor: Ivona Lazarević
• Mentor: Josipa Mihić (mentor)
• Član povjerenstva: Josipa Mihić (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Martina Ferić (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Miranda Novak (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet; Zagreb
• Datum i država obrane: 2022-09-26, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: DRUŠTVENE ZNANOSTI; Edukacijsko-rehabilitacijske znanosti

Sažetak

Suosjećajnost jest osjećaj koji uključuje razumijevanje emocionalnog stanja druge osobe ili samoga sebe te spremnost na djelovanje da se negativna emocionalna stanja ublaže. Kao takva, igra bitnu ulogu u razvoju privrženosti kod ljudi. Suosjećajnost usmjerena prema sebi predstavlja pozitivan i nekritičan stav prema sebi i prihvaćanje vlastitih iskustava kao općeljudskih. U kontekstu teorije privrženosti kao teorije koja se bavi utjecajem ranih odnosa na pojedinca, suosjećajan odnos s drugima ili sa sobom može rekonstruirati unutarnje radne modele razvijene u najranijoj životnoj dobi te utjecati na kvalitetu privrženosti u odraslom životu. U isto vrijeme, kvaliteta privrženosti predstavlja preduvjet za razvoj suosjećajnosti uopće. Brojna istraživanja pokazuju da suosjećajnost prema sebi i drugima ima značajan utjecaj na mentalnu dobrobit pojedinca, a kao medijatorska varijabla posredno utječe i na zadovoljstvo u intimnim vezama, na radnom mjestu i u odnosu sa sobom. Na temelju međuodnosa suosjećajnosti i privrženosti, nastale su intervencije koje putem tehnika suosjećajnosti prema sebi i drugima mijenjaju kvalitetu privrženosti i na taj način posredno utječu na mentalno i fizičko zdravlje te mentalnu dobrobit osobe. Spomenute intervencije nastoje pojedincu omogućiti neometan osobni razvoj i sposobnost ostvarivanja vlastitih potencijala – upravo putem prorade unutarnjih radnih modela. Sposobnost ljudskog mozga da se mijenja pod utjecajem novih iskustva osigurava temelj za razvoj suosjećajnosti kao vještine koja se može istrenirati, a nakon toga i usmjeriti prema drugome, sebi ili društvu općenito. Daljnja istraživanja međuodnosa suosjećajnosti i privrženosti omogućit će još bolju prilagodbu intervencija čovjeku, a samim time i njihovu učinkovitost.
Cilj ovog rada je pregledom literature objasniti odnos između stilova privrženosti i suosjećajnosti prema sebi i drugima te istražiti njihov utjecaj na dobrobit pojedinca.

Sažetak (engleski)

Compassion is a feeling that includes understanding the emotional state of another person or oneself and the willingness to act to reduce negative emotional states. As such, it plays an essential role in the development of attachment in humans. Self-compassion represents a positive and non-critical attitude towards oneself and the acceptance of one's own experiences as universal. In the context of attachment theory as a theory that deals with the impact of early relationships on an individual, a compassionate relationship with others or with oneself can reconstruct the internal working models developed in the earliest age of life and influence the quality of attachment in adult life. At the same time, the quality of attachment is a prerequisite for the development of compassion in general. Numerous studies show that compassion for oneself and others has a significant impact on an individual's mental well-being, and as a mediating variable it indirectly affects satisfaction in intimate relationships, at the workplace and in the relationship with oneself. Based on the interrelationship of compassion and attachment, new interventions can change the quality of attachment through techniques of compassion towards oneself and others, and thus indirectly affect the mental and physical health and well-being of a person. The mentioned interventions aim to enable the individual to have unhindered personal development and the ability to fulfill their own potential. The ability of the human brain to change under the influence of new experiences provides the basis for the development of compassion as a skill that can be trained and then directed towards others, oneself or society in general. Further research into the relationship between compassion and attachment will enable even better human-adaptive interventions, and thus their effectiveness.
The aim of this paper is to explain the relationship between the styles of attachment and compassion towards oneself and others through a review of the literature, and to investigate their influence on the individual's well-being.

• Ključne riječi: privrženost; suosjećajnost; suosjećajnost prema sebi; empatija
• Ključne riječi (engleski): attachment; compassion; self-compassion; empathy
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:158:787448
• Studijski program: Naziv: Socijalna pedagogija; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: diplomski; Akademski / stručni naziv: magistar/magistra socijalne pedagogije (mag. paed. soc.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Otvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2022-10-31 08:27:52