diplomski rad
Disfagije i poremećaji hranjenja kod djece s orofacijalnim rascjepima

Barbara Augustinović (2016)
Podaci o radu
NaslovDisfagije i poremećaji hranjenja kod djece s orofacijalnim rascjepima
AutorBarbara Augustinović
Voditelj/MentorEmica Farago (mentor)
Sažetak rada
Rascjepi usne i/ili nepca najčešće su prirođene malformacije lica. Rascjep usne i/ili nepca čini 65% deformiteta glave i vrata, pojavljuje se kod svih populacija i etničkih skupina te svih socijalnih i ekonomskih slojeva (Jašić i sur., 2014). Razdvojenost kože, mišića, kostiju i hrskavica, estetski su i funkcionalni problem (Magdalenić-Meštrović i sur., 2005). Novorođenče s rascjepom vjerojatno će imati poteškoće pri hranjenju (Huljev Frković, 2015). Teškoće hranjenja kod djece s rascjepom usne i/ili nepca predstavljaju najtraumatičnije iskustvo s kojim se roditelji moraju suočiti (Gopinath i sur., 2005). Raspon teškoća hranjenja usko je vezan s vrstom i veličinom rascjepa i može uključivati modifikacije tehnike hranjenja (Miller, 2011). Cilj diplomskog rada je prikaz vještina u hranjenju i gutanju djece s orofacijalnim rascjepima u različitim fazama kirurških intervencija. Uzorak ispitanika činilo je troje djece s različitom vrstom orofacijalnog rascjepa. Starosna dob kretala se u rasponu od 6 mjeseci do 4,7 godina. Materijali i metode: Primijenjen je konstruirani upitnik o hranjenju djece s rascjepom koji ispunjavaju roditelji. Upitnik sadrži pitanja koja prate razvoj vještina hranjenja od rođenja do danas. Provedena je i procjena hranjenja koja uključuje promatranje uzimanja tekućine i hrane različite konzistencije. Svi prikupljeni podaci, kao i procjena hranjenja pojedinog djeteta opisno je prikazana. Rezultati: Postoji značajan utjecaj veličine i lokalizacije rascjepa, kao i kirurške intervencije na vještinu hranjenja. Zaključak: Teškoće hranjenja kod djece s orofacijalnim rascjepima primarno su povezani sa anatomskom promjenom usne šupljine te ovise o vrsti i veličini rascjepa. Kirurška intervencija imat će pozitivan utjecaj na vještinu hranjenja.
Ključne riječiorofacijalni rascjep rascjep usne rascjep nepca hranjenje disfagija
Povjerenstvo za obranuEmica Farago (predsjednik povjerenstva)
Draženka Blaži (član povjerenstva)
Ana Bonetti (član povjerenstva)
Ustanova koja je dodijelila akademski/stručni stupanjSveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
MjestoZagreb
Država obraneHrvatska
Znanstveno područje, polje, granaDRUŠTVENE ZNANOSTI
Edukacijsko-rehabilitacijske znanosti
Vrsta studijasveučilišni
Stupanjdiplomski
Naziv studijskog programaLogopedija
Akademski / stručni nazivmagistar/magistra logopedije
Kratica akademskog / stručnog nazivamag. logoped.
Vrsta radadiplomski rad
Jezik hrvatski
Datum obrane2016-06-21
Sažetak rada na drugom jeziku (engleski)
Cleft lip and/or palate are the most common congenital malformations of the face. Cleft lip and/or palate makes 65% of the deformities of the head and neck, appears in all populations and ethnic groups and all social and economic strata (Jašić et al, 2014). The separation of the skin, muscle, bone and cartilage are aesthetic and functional problem (Magdalenić-Meštrović et al, 2005). It is very likely that the infant with cleft have difficulties in feeding (Huljev Frković, 2015). Feeding difficulties in cleft lip and palate infants is commonly observed and is the most traumatic experience the family has to face ( Gopinath et al, 2005). The degree of feeding difficulty with the type and severity of the cleft and may require some modification of feeding technique (Miller, 2011). Aim: Representation of skills in feeding and swallowing of children with cleft lip and/or palate in different stages of surgical intervention. Participants: Three children with different types of orofacial cleft. Ages ranged from 6 months to 4.5 years. Methods: A designed questionnaire about feeding children with cleft lip and/or palate was applied which was completed by parents. The questionnaire contains questions about the development of feeding skills from the child's birth to the present. An evaluation of feeding was conducted, which involved observation of taking of liquids and foods of different consistency. Collected data and evaluation of feeding for each child is presented descriptively. Results: There is a significant effect of the size and localization of the cleft, as well as of surgical intervention on the feeding skill. Conclusion: Timely surgical intervention and counseling on ways of feeding children with cleft results in better skills development and more efficient feeding of children with cleft.
Ključne riječi na drugom jeziku (engleski)orofacial cleft cleft lip cleft palate feeding dysphagia
Vrsta resursatekst
Prava pristupaRad u otvorenom pristupu
Uvjeti korištenja radahttp://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/3.0/hr/
URN:NBNhttps://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:158:109879
PohranioIvanka Šarić