Reakcije djece predškolske dobi na humanoidne robote

diplomski rad

• Naslov (engleski): Reactions of preschool children to humanoid robots
• Autor: Petra Cvitanović
• Mentor: Maja Cepanec (mentor)
• Član povjerenstva: Maja Cepanec (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Sanja Šimleša (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Jasmina Stošić (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet; Zagreb
• Datum i država obrane: 2016-09-20, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: DRUŠTVENE ZNANOSTI; Logopedija

Sažetak

Posljednjih desetak godina raste interes za socijalne robote, posebno u kontekstu njihovog
asisitivnog doprinosa dijagnostici i rehabilitaciji određenih specifičnih teškoća. Brojna
istraživanja potvrđuju da su roboti dobro sredstvo za učenje socijalnih, komunikacijskih,
motoričkih i ostalih vještina zbog toga što pružaju iskustvo socijalnih karakteristika koje su
prisutne u ljudskim interakcijama, a ujedno su i objekti kojima se može manipulirati.
Međutim, većina istraživanja je provedena na populaciji djece s poremećajem iz spektra
autizma, a o odgovorljivosti djece urednog razvoja na robota i njegove postupke se ne zna
mnogo. K tome, do sada nije sustavno istraženo postoje li i u kojoj mjeri razlike u reakcijama
djece na postupke humanoidnog robota u odnosu na situaciju kada iste postupke izvodi
čovjek. Stoga je cilj ovog istraživanja bio konstruirati protokol za ispitivanje reakcija djece na
humanoidnog robota te pomoću njega ispitati preferiraju li djeca više robota ili vizualno sličan
predmet odnosno usmjeravaju li više pažnje prema osobi ili humanoidnom robotu, kada su u
međusobnoj interakciji. Istraživanje se sastojalo od tri ispitna zadatka, a provedeno je na
uzorku od 14 djece predškolske dobi urednog razvoja. Rezultati su pokazali da sudionici nisu
više pažnje usmjeravali na robota u odnosu na predmet. Nadalje, sudionici nisu spontano
imitirali ples i gestu pozdravljanja koje je izveo humanoidni robot te svojim reakcijama nisu
pokazali da humanoidnog robota doživljavaju kao osobu. Ipak, potvrđeno je da sudionici u
situaciji kada promatraju komunikaciju humanoidnog robota i čovjeka, više pažnje
usmjeravaju na humanoidnog robota nego li na čovjeka. Konačno, uočeno je i da su sudionici
svoje iskustvo i uživanje u robotovom plesu podijelili s odraslom osobom u pratnji. Usprkos
tome što zbog malog, heterogenog uzorka generalizacija rezultata nije moguća, buduća
opsežnija ispitivanja, u kojima će se nastojati minimalizirati tehnološki nedostatci te propusti
u protokolu, bi mogla polučiti značajne podatke.

Sažetak (engleski)

There has been growing interest in social robots for the past ten years, especially in the
context of their assistive contribution to the diagnosis and rehabilitation of certain specific
disabilities. Numerous studies have confirmed that robots are a good tool for learning social,
communication, motor and other skills because they provide the experience of social
characteristics that are present in human interactions, but they are also objects that can be
manipulated. However, most of research has been conducted on the population of children
with autism spectrum disorder, and there isn’t many data about how typically developing
children react to robot and his actions. In addition, it has not been systematically investigated
whether, and in which extent, do reactions of children to the actions of humanoid robot differ
from reactions to the same actions performed by human. The purpose of this study was to
construct a protocol for testing the reactions of children to the humanoid robot and to use it to
examine whether children prefer robots or visually similar object, and do they focus more
attention on a person or humanoid robot when interacting. The study included three tasks and
was conducted on the sample of 14 typically developing preschool children. According to the
results, participants did not pay more attention to the robot in comparison to the object.
Furthermore, the participants did not spontaneously imitate dance and greeting gesture
performed by humanoid robot, and did not behave in a way that would suggest that they
perceive humanoid robot as a person. However, it has been confirmed that participants
directed more attention to the humanoid robot while observing communication between
humanoid robot and human being. Finally, it has also been observed that the participants
shared their experience and enjoyment of the robot's dance with the adult companion. Despite
the fact that generalization of results is not possible, due to the small, heterogeneous sample,
further extensive trials, which will seek to minimize the technological shortcomings and
omissions in the protocol, could yield significant information.

• Ključne riječi: humanoidni robot; preferencija robot-predmet; preferencija robot-osoba
• Ključne riječi (engleski): humanoid robot; robot-object preference; robot-human preference
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:158:936137
• Studijski program: Naziv: Logopedija; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: diplomski; Akademski / stručni naziv: magistar/magistra logopedije (mag. logoped.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Otvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2016-12-02 16:43:15